
10 pro Sramiš li se Dugo Selo?
Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava želimo upoznati javnost da se današnji dan obilježava od kada je potpisana Opća deklaracija o ljudskim pravima 1948. i po prvi puta u povijesti čovječanstva priznato je pravo SVIH LJUDI NA “ŽIVOT, SLOBODU I SIGURNOST … BEZ IZNIMKE!
Novo pristiglom vlasti Hrvatska je kao potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom odabrala politiku (pričam jedno, radim drugo) ignoriranja ljudskih prava prema osoba s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama ali i nespremnost da se uhvati u koštac izazovima koji je pred sebe postavila i koje je dragovoljno potpisala i ratificirala prije punih deset godina!
I dok neki novi vjetrovi zapuhuju ovu sredinu i pokušavaju između gađenja i samilosti donijeti duh drugačije percepcije prema znanim, ne licima “kojima je ipak tamo najbolje”, kretenima, idiotima, imbecilima … već prema osobama, prema ljudima s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama, prema malo drugačijim bivšim sugrađanima koji su zatočeni daleko od očiju fine javnosti koja se ovdje ukopava i “zida bunkere” prema nadolazećim promjenama u strastvenoj želji ostajanja u močvari provjerene ugode!
Nažalost i sestrinska aktualna dugoselska vlast jasno je dala do znanja da je spremna pružiti apsolutnu i bezrezervnu podršku današnjoj hrvatskoj politici ali i tandemu Centar Stančić-CZSS koji je u svojoj povijesti umočen u niz nemilih i u državi zakona i prava, kažnjivih djela!
Kad govorimo o “Stančiću”, bili smo s tom institucijom u dva projekta koja su nažalost okončana neuspjehom kroz nepromijenjenu politiku prema korisnicima i teška kršenja ljudskih prava koja nismo željeli svjesno autorizirati niti na njih žmiriti!
Kao roditeljska građanska inicijativa koja loše navike želi mijenjati a ne utopiti se u bari, ostali smo dosljedni svrsi vlastitog postojanja i razlogu osnivanja te smatramo da je poštenije usporiti ili čak zaustaviti rad, nego na račun prodane budućnosti vlastite djece postojati!
Dakle, ovo što u Dugom Selu “Stančić” provodi kao uslugu stanovanja uz podršku u zajednici nikad nije zaživjelo jer su stanovi pretvoreni u male “Stančiće” s istim odnosom, jednakim tretmanom i 24. satnom podrškom svim korisnicima stanovanja!
Tu zapravo nema ništa čudno jer politika fige u džepu i povratka u instituciju bila je od prvog dana njihova težnja, za razliku od drugih centara gdje su oni osviješteni gotovo ispraznili jezive prostore i prenamijenili ih usluzi podrške u zajednici! O onome što se provodi unutar institucije ne želimo više riječi trošiti jer ne smatramo njih najvećim krivcima, nego društvo koje to dopušta!
Kao najveća institucija u bivšoj državi od svih domova socijalne skrbi, “Stančić” je pružio i najveći otpor deinstitucionalizaciji i ovo što radi, radi pod pritiskom inercije vremena kad je Hrvatska u spomenutom segmentu bila na dobrom putu postati dio kulturnog i civiliziranog svijeta.
Politika institucije “Stančić” prema korisnicima, kao ni prema njihovim roditeljima nije se mijenjala te su i danas vrlo agilni u vršenju ako treba i odmazde prema neposlušnima i onima koji krenu uz dlaku, te se ne libe najnižih razina osvete kada uzburkate kaljužu spomenute močvare!
Osim toga u “Stančiću” nikad nije provedena regionalizacija (korisnici nisu odlazili na skrb u domicilne sredine) te su u skladištu i u stanovima smješteni i danas korisnici s prostora cijele bivše države. U stanovima tzv organiziranog stanovanja smješteno 1 – 2 Dugoselca, dok za ostale Dugoselce s intelektualnim i psihosocijalnim i drugim teškoćama MJESTA NEMA!
U sredini koja polako ali sigurno silazi s puta prema Europi a nevladine organizacije civilnog društva postaju nepoželjen faktor, kao udruzi koja svoj rad prvenstveno bazira na altruizmu i korekciji vlasti te je isti posvetila beskompromisnoj borbi za prava spomenute populacije a ne pošto-poto zbrinuti svoju vlastitu egzistenciju preko grbače svoje djece, dozvolite još par riječi:
Osim borbe za prava osoba s invaliditetom, jedan od najistaknutijih ciljeva naše misije bio je izgraditi kuću zajedničkog stanovanja uz podršku u zajednici za Dugoselce s teškoćama (ne samo iz manje bitnog razloga ne provedene regionalizacije, već zbog načina na koji “Stančić” to radi, odnosno zlorabi) a za koju smo od prethodnog gradonačelnika dobili podršku i spremnost davanja u zakup gradskog zemljišta uz simboličnu naknadu!
Od osnutka bili smo upućeni da se snalazimo u sredini dominacije “Stančića” u kojoj se je veliki broj obitelji othranio na toj ustanovi (pa i susjedstvo)! Preskakali smo podmetane klipove i nismo očekivali pohvale za naš rad ali niti današnju zastrašujuću buku besramnih laži i obmana i preferiranja institucije koje bi se u drugoj državi ljudi posramili i koja kao takva odavno ne bi više postojala!!
Koristimo priliku danas zahvaliti Gradu Dugo Selo na dosadašnjoj potpori u vidu plaćanja mjesečnog najma i djela režija za prostor u kojem radimo i djelujemo (a koju smo krvavo izborili isključivo našim radom prepoznatim puno šire od ove učmale sredine u koju smo nakon 50. godina doveli i Ansambl LADO). Odnosno u 2017-oj kod prepolovljenih troškova najma odlaskom u jeftiniji prostor, na plaćanju troškova goriva za prijevoz članova, drugog djela režija, nabave repromaterijala, kave, sokova, grickalica, higijenskih potrepština … a koja je iznosila 3.000,00 kuna ili 2.846,00 kuna netto kada se odbije porez na najam!
Ili datumski točnije, zaključno s 31. 12. 2017. odustajemo od teškom mukom izborene potpore Grada!
“Zahvaljujemo” i našim Dugoselcima na posjetama i podršci te nebrojenim lajkovima našoj fb stranici!
Na zamrzavanje osmogodišnjeg aktivnog rada nismo se odlučili na prečac! Nije bilo lako donijeti odluku da naši članovi neće u ovom mjestu više imati kuda dolaziti te će ostati u kući ili u staračkom domu u svojim tridesetima! Oni koji su pohodili i u DC Stančić ostat će na jedinoj im ponuđenoj opciji čučanja u jednoj prostoriji. Roditelji neće se imati više gdje okupljati, razmjenjivati iskustva i iznositi svoje probleme i potrebe da ih netko sasluša, da im pomogne i podrži, prezentira javnosti i bori se za njihova prava (ma, koga je u ovoj selendri to briga).
U vrijeme kada cijeli razvijeni svijet korača putem povratka pravednosti prema osobama s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama i kada ispravlja jednu veliku nepravdu ali i kada se je očekivao nastavak priključivanja društvu 21. stoljeća, i Hrvatska i Dugo Selo jedro razapinju u nekom drugom smjeru!
U vrijeme kada taj isti svijet demokraciju naveliko “brusi” kroz civilno društvo i nevladine udruge, u Hrvatskoj i u ovoj našoj lokalnoj sredini planiraju se tih (osim dvorskih) “nametnika” rješavati na način “pređi brigo moja na drugoga” i poslati ih u bijeli svijet da tamo negdje pronađu budućnost, poput onih koji su iz svoje jedine domovine već otišli i u egzodusu odlaze!
S obzirom na aktualni egzodus, priključuje se samo još jedan vagon politike rješavanje “balasta” u namjeri da u ovoj zemlji razbaštine sve što se još razbaštiniti da i još jedno vrijeme prežive oni usko prislonjeni uz političke stranke, klanove i vlast, naravno i u takvom sustavu nezaobilazne kriminalce!
Politika nije naš meritum ali kada nam sudbinu neposredno kroji i o glavi radi, uzimamo si pravo itekako nešto reći!
Gradonačelniče Panian!
Ignoriranjem ove Udruge i davanjem bezrezervne podrške velikim lažima o “Stančiću” opako ste se narugali našoj djeci i našem osmogodišnjem radu!
Naime, kao osoba broj jedan spomenute politike već u predizbornoj kampanji vidjelo se je što taj čovjek i njegova percepcija u domeni našeg djelovanja smjera! U prikupljanju informacija o potrebama osoba s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama i njihovih roditelja s područja Dugog Sela kao jedine kompetentne i izravno upoznate u njihove potrebe (a koja s njima ne posluju s dobar dan i doviđenja) nije našu udrugu doživio, već je otišao pravo u instituciju “Stančić” i time pokazao čiji je čovjek i koliko mu je stalo do nevladinih građanska inicijativa i Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (CRPD-a) ali bome i do rješavanja istinskih problema naših Dugoselaca s intelektualnim i drugim teškoćama!
Zapravo nikud on nije otišao, već je oko željoteke institucije “Stančića” (NE KORISNIKA, NE RODITELJA) u intimnom “Stančić” krugu unaprijed sve bilo dogovoreno!
Dakle taj čovjek, zubar iz “Stančića” nije se zabunio jer on vrlo dobro zna da je “Stančić” najveća institucija bivše države u kojoj je rijetko koji od korisnika Dugoselac, dok njihove roditelje nikad nitko ondje nije upitao za njihove probleme!
Dapače, tamo su roditelji zastrašeni i nepoželjni, koji se boje i zucnuti da im se ne osvete na djeci a što im nije strano i što smo (i iskusili kroz i nakon neuspješnih projekata a koje ovdašnja tužna lokalna politika slavi kao uspješne!!??) jako dobro upoznali!
Kao njihovog zdravstvenog djelatnika vrlo dobro upućenog u zbivanja koja su se dešavala unutar ove institucije ne očekujemo od gradonačelnika da promijeni tamo ispečenu percepciju jer ju tamo ionako gotovo nitko promijenio nije!
A dok se tmurni oblaci u ovoj domeni nad našom lokalnom sredinom ne raziđu i stvori prihvatljivo okruženje za poštene socijalne projekte koji će jamčiti svjetliju budućnost ovoj populaciji, ne pada nam na pamet postati privjesak “Stančića” i životariti u njegovoj sjeni i mirno gledati kako nam rastaču budućnost djece i neopisivo je drsko kradu!
Nakon dolaska nove vlasti drastično je uznapredovalo i to s više strana krajnje besramno i neopravdano politikantsko favoriziranje “Stančića”!
“Stančića” kao uzornog Centra za rehabilitaciju (koji u svojoj povijesti nikoga rehabilitirao nije) i kao uzora pružatelja usluge stanovanja u zajednici (koji je nastavkom stare institucijske loše prakse izigrao projekt i njegovu bit)!
I sve to bez trunke kritičnosti prema instituciji koja je eklatantan primjer otpora deinstitucionalizaciji i danas i čije su zidine svjedoci zastrašujućih događanja, dok se ljudska prava i prirođeno ljudsko dostojanstvo gaze po inerciji oduvijek!
U ovom mjestu koje velikim brojem zaposlenih u “Stančiću” odavno tamo gravitira i podržava danas neprihvatljiv način rada i umjesto da se “odozgo” utječe na stigme, predrasude, diskriminaciju ali i ugode izvlačenja svega što se izvući iz “Stančića” može i da se loše navike postepeno zatome, stvara se besperspektivna atmosfera provođenja UN konvencije o pravima osoba s invaliditetom i daje zeleno svijetlo pojačanom eldoradu domaćeg proračunskog i inozemnog financiranja i dalje na teret ovih nesretnika, bez značajnih rezultata!
U Udruzi AmoReVera uz korisnike i roditelji se redovito međusobno druže, razmjenjuju iskustva i iskazuju probleme koji ih tište i međusobno si pomažemo na svim poljima ni malo jednostavnog svakodnevnog života i iskušenja koje nam on donosi!
Naša građanska inicijativa kao segment civilnog društva preuzela je biti i korektiv institucija vlasti i oduvijek je zastupala devizu nepotkupljivosti uz nemogućnost autoriziranja bilo kakvih nedopustivih događanja kako u prošlosti tako i u sadašnjosti u ovoj domeni, u ovom mjestu, u ovoj državi u zamjenu za bilo kakvu (protuuslugu) potporu, kako se to u Hrvatskoj u pravilu radi!
Istinom smo se borili za pomak a nepisana pravila “ja tebi, ti meni” ili kako su nam iz “Stančića” svojevremeno otvoreno poručili: “Budite dobri s nama, bit će dobro i vama!”… nismo mijenjali za politiku zapušenih usta i podršku katastrofalnoj budućnosti naše djece!
Nikad nismo pristajali na kompromise na štetu naše djece jer iskustvo govori da bez obzira na položene i ispeglane kičme građanska inicijativa, ukupnog pomaka društva u odnosu prema ovoj populaciji praktički nema, osim što smo si mogli kao jalovi sudionici i poslušnici sustava račun podebljati, osigurati plaće, priznanja, ekstra privilegije ili nešto više … u ovoj kaljuži licemjerja, korupcije i populizma!
Dakle, pronađite si novu udrugu koja je spremna podržati rad “Stančića” kao kvalitetan (jer to njima treba) a u vrijeme današnjih moralnih vertikala nadamo se da to neće predstavljati problem! Ili možda još bolje, organizirati jedan skromniji dernek koji nikad nije ‘z viška nego roditeljskom kvazi udrugom autorizirati “Stančićev” rad i izvana oblajhati trulež!
No, unatoč financijskoj besperspektivnosti u 2018. Udruga AmoReVera nastavlja radom s korisnicima u bitno smanjenom obimu!
Na žalost puno vas, NE GASIMO SE!
Hajdemo malo cviljeti, pa red je da čujete!
Značajne rezultate u svom radu postigli smo i na državnoj razini, gdje je naš altruistički projekt JA-KOM kao prvi hrvatski komunikator potpomognute komunikacije pozvan u Sveučilišni projekt sastavnica četiri fakulteta te na međunarodnu konferenciju KESS AMSTA 2012. gdje smo projekt s uspjehom predstavili.
U pro bono projektu JA-Muzej-KOM s Tiflološkim muzejem učinili smo Muzej pristupačan osobama koje na govore.
Istraživačkim projektom od strane Europske komisije o mapiranju društvenih inovacija zemalja zapadnog Balkana, ušli smo projektom JA-KOM među 10 projekata socijalnih inovacija u Hrvatskoj!
(Hvala CZSS Dugo Selo na “čestitkama”!)
Projektom s Institutom otvoreno društvo i suradnjom s Udrugom za promicanje inkluzije te Udrugom za samozastupanje osnovali smo Klub samozastupnika AmoreVere i 1, službe stanovanja “Stančića”, provodili roditeljsku superviziju stanova organiziranog stanovanja u zajednici te smo kroz beskompromisno zagovaranje humanog i globalnog projekta dali svoj doprinos deinstitucionalizaciji osoba s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama u Hrvatskoj.
Politikom praznog džepa i razvezanog jezika pridonijeli smo osnaživanju roditelja djece s teškoćama u borbi za njihova prava i prava njihove djece diljem Hrvatske!
Osim uobičajenih aktivnosti, našim članovima pomagali smo u ostvarivanju porodičnih mirovina, povratka poslovne sposobnosti, prijevozu u bolnice na kontrole … sve u svemu bili smo im desna ruka kad je zatrebalo.
Kroz vlastitu Web stranicu javnost smo upoznavali s aktivnostima udruge, dok beskompromisne istupe na društvenim mrežama smatramo obavezom te ih nemamo potrebe posebno detaljima naglašavati.
No, potrebno je naglasiti da u vrijeme potpore Grada pri plaćanju najma, nikada nismo tražili niti kunu iz natječaja koje je Grad raspisivao!
Uz to sve vrijeme rada s korisnicima obavljali smo isti ili bolji i raznovrsniji posao od Dnevnog centra Stančić za odrasle! To su činjenice! Sve to smo radili za desetinu sredstava (koliko je iznosila potpora Grada) u odnosu koliko država i Grad izdvajaju za DC Stančić!
Od humanitarnog koncerta “Za izbor načina života” koji nam je poklonio Ansambl narodnih plesova i pjesama “LADO” i koji je nakon 50 godina ponovo gostovao u Dugom Selu kupili smo polovan registrirani autobus i kompletan namještaj za unajmljeni poslovni prostor.
Dakle, hrvatski državni proračun koštali smo NULA kuna a jedan dio svog postojanja bili smo financirani stranim donatorom (MHI) kada su se i korisnici 1. službe stanovanja “Stančića” doslovno preporodili i uživali!
Odlazili smo na brojne besplatne izlete autobusom AmoReVere! Organizirali Klub i sastanke samozastupnika, radionice, odlazili na konferencije, društvena događanja, družili se, organizirali dočeke Nove godine, humanitarne akcije …
Prevozili smo korisnike u Udrugu gotovo od samog početka! Članarinu nikad nismo naplaćivali!
Redovito kvalitetna osvježavajuća pića, sokove i grickalice besplatno su svi dobivali, dok se u dc “Stančić” za to skuplja novac od roditelja jer inače njih osam (8) (koliko je odraslih u dc) piju vodu i gledaju u plafon jer nema se novca, ni za sokove … ni za repromaterijal!
Naime, uz izdašno financiranje od strane ministarstva (proko 11.000,00 kuna glavarine po korisniku), Centar socijalne skrbi isplaćuje mjesečno preko 2.000,00 kuna po odraslom korisniku Dnevnom centru Stančić. Mi smo od istih dobivali NULA kuna!
Što više čak su za neke korisnike koji su polazili našu Udrugu iz CZSS mjesecima (možda i godinama) isplaćivali “Stančiću” novac na ime istih, iako tamo odavno nisu više dolazili! Odurne stvari su se radile i rade se …
I tu ću stati jer mi se već želudac diže prepričavati gluhom društvu koje istinu ne želi ćuti i koje uživa dok ga se krade i lažima hrani, truje, plaši, ucjenjuje i omalovažava, dok pro bono doživljaj, altruizam, volonterski rad i odricanje, olako ili čak s užitkom u blato baca!
Za Udrugu AmoReVera,
Goran Karas
P.s.
1.) Kratko objašnjenje o prelasku u upola jeftiniji prostor potaknuto dezinformacijama politikantskih dugo-selskih trač kružoka.
Na sastanku stanara zgrade Kolodvorske 26, koji nije imao apsolutno nikakve veze s odnosom Grada i ove udruge, već s izuzetnom ljudskom zloćom u ostvarivanju prizemnih ciljeva a preko kojih mi u ime ostalih maliciozni doušnik gradonačelnika Paniana priopćava da smo došli na novu lokaciju u MOJ stan ali u NJIHOVO SUSJEDSTVO “na divlje” (jer im očito ovi ljudi svojom pojavom smetaju i nagrđuju friško oblajhanu zgradu, da i zvonili su nam u 4 popodne na vrata da svaki dan stvaramo buku!!??) i kako Panian pojma nema da smo preselili na drugu lokaciju nakon što su nas (valjda oni prije) “sterali” s prijašnje lokacije!
Prvo – trebali bi se zamisliti kakvi to ljudi žive među nama a koje bi trebalo pitati za dozvolu da živi LJUDI dođu živjeti ili nešto mirno raditi u njihovu blizinu! U Dugom Selu je prilikom iznajmljivanja stanova za organizirano stanovanje uz podršku u zajednici bilo već sličnih sramotnih ispada koje smo vidjeli i na TV – i ništa izgleda naučili nismo!
Drugo – nas nitko nije “STERAO”, već smo u suglasnosti s Gradom samoinicijativno preselili na novu upola jeftiniju lokaciju da bi mogli opstati, odnosno dalje raditi, nakon okončanog projekta a čije je produljenje ovisilo i o daljnjoj suradnji sa “Stančićem” a koja niti uz najbolju volju nije više bila zamisliva!
Pri tom posebno želimo zahvaliti gospodinu Stipi Veliću, bivšem gradonačelniku Grada Dugo Selo koji nas je u tom naumu i dvoumljenju objeručke ljudski podržao!
2.) Obiteljska kuća u Dugom Selu nam je nuđena u zamjenu za preuzimanjem skrbi o osobi s teškoćama nakon smrti roditelja! Iako smo dotičnoj korisnici pomogli pri pokretanju postupka vraćanja poslovne sposobnosti (da sama odlučuje o sebi i o svojoj imovini) i puno toga je naučili te s optimizmom je pripremali da ostane u vlastitoj kući jer je visokofunkcionalna s maksimalno potrebnih sat-dva dnevne podrške, nismo se žurili ponudu prihvatiti a još manje polakomiti se! Zapravo smo ponudu odbili, pošto ne posjedujemo potrebne resurse a u Dugom Selu (i ne samo u ds) gdje ju je jednostavnije (i unosnije) u 60. i kojoj istjerati iz vlastite kuće i deportirati u udomiteljsku obitelj, “Stančić”, Lobor … ne postoji takav oblik podrške.
Da, ponuda je prihvaćena na drugom mjestu, iako se od gore spomenutih “depandansa” ne zna kuda točno poslije s korisnicom ali zna se točno kud s kućom …
Da nam je bilo do kuće, imali smo papire na stolu i mogli smo ali nismo i nije nam iskreno niti najmanje zbog toga žao jer bi prevarili i korisnicu i sebe i svoje ciljeve i jer to nije naš osobni stil! Na žalost ovog društva, ona nije niti prva ni zadnja osoba s teškoćama koja je razbaštinjena i odbačena na katastrofalne državne jasle! U Hrvatskoj se s takvim slučajevima često susrećemo i kada se od njihove tragedije biznis radi, kada čopor gladnih vukova zalogaj mjerka a potom razvuku plijen!
Ono što ovoj cijeloj prići daje dodatnu gorčinu je to da je korisnici nakon 7 godina redovitog dolaska u Udrugu, prije godinu dana pri “hapanju” joj kuće NAPRASNO PRESJEČEN njen dosadašnji životni tijek, njena sloboda, njezin izbor, njeni prijatelji!
Ucijenjena i zastrašena od tada više ne dolazi u Udrugu, već je opet doma i čeka … sustav, poštenje, pravdu i ljude!
Sretan nam Dan ljudskih prava!