29 lis … čijim se vi životima igrate?
I dok Human Rights Watch (HRW) šalje apele i upozorava na kršenje ljudskih prava i aktivnu opstrukciju procesa deinstitucionalizacije od strane aktualne hrvatske državne vlasti i njezinih institucija, sva licemjernost Europske unije isplivala je podjelom ogromnih količina novca upravo spomenutim akterima! Sredstva koja će sjesti na račun naše djece s teškoćama i koja od toga neće imati gotovo ništa jer će taj novac ponovo završiti u plaćama, putovanjima i prodavanju magle (kao i zadnji puta), doista je brutalno licemjerno, proračunato i po našu djecu zlonamjerno.
Prije dva tjedna (10.listopada) bio nam je Svjetski dan mentalnog zdravlja! Da li se je itko iz “Stančića”
CZSS ili Grada Dugog Sela sjetio i jednom jedinom riječi obilježio taj dan?
Naravno da nije, no ovdje se ponovo slavi Dan Centra za rehabilitaciju Stančić (i početak projekta od 8,5 milijuna), institucije koja prednjači otporom istinskoj deinstitucionalizaciji, gdje se u 70 godina nitko nije rehabilitirao i koji je sve te godine služio kao skladište odbačenih živih ljudi a kojeg bi se kao takvog u 21st. ako smo iole na strani dosega civilizacije, ipak što prije trebalo zaboraviti kao što smo puno ljepših datuma naše povijesti zamaglili.
No i opet slavlje na Dan “Stančića” za novi projekt za novo posezanje na račun osoba s invaliditetom kao i zadnji puta, kada se je na početku i na kraju projekta koji je propao – opet slavilo!
To su ljudi koje je možda za razumjeti jer su 70 godina radili u skladištu za osobe s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama i koji su procesu deinstitucionalizacije pružali najveći otpor (podgovarajući i roditelje korisnika) i koji još pružaju otpor a u 12 dugoselskih stanova silom prilika pružaju fiktivno organizirano stanovanje u zajednici a koje se ne razlikuje od života u instituciji. Zapravo je još gore jer su pod jednakim institucijski ponižavajućem tretmanu smješteni na manjem prostoru, maksimalno ograničenog kretanja.
I dok su neke institucije promijenile svoj mentalni sklop, trude se i postaju servisi organizirane podrške u zajednici, neke to uporno ne žele, već voze slalom između stare prakse i velikog novca koji im se smiješi i nakon toga što su pokazale svoje pravo lice, ponovo na taci pruža! E, to nije u redu!
A što to u stvari pokazuje?
To, da je ovdje institucija bitna i njezini zaposlenici a ne korisnici u njoj, ti nevini ljudi koji su tamo izručeni kao žive kutije na milost i nemilost uskladišteni!
Apsurd u trošenju ovih silnih milijuna i inerciji istog je da i u ovom projektu zapravo sjede ljudi koji kao osobe ali i kao kolektiv pružaju snažan otpor i zapravo preziru istinsku deinstitucionalizaciju osoba s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama.
Dakle, da je ovoj gospodi imalo stalo do deinstitucionalizacije i integracije ovih ljudi u zajednicu, za ovakav iznos moglo se je u duhu dobrog gospodara 12 unajmljenih stanova zamijeniti onima u vlasništvu i pored toga pribaviti u vlasništvo još 8 stanova za Dugoselce s invaliditetom – E, kad bi “Stančić”, CZSS i dugoselska vlast bili nešto drugo!
Otvaraju se novi dnevni centri, za što? Da se selo zapošljava i kuća gradi od krova a ne od temelja, pošto se ni nakon pet godina od osnivanja stambenih zajednica i rada organiziranog stanovanja uz podršku 1. služba stanovanja “Stančić” nije pomaknula s mjesta!
Vidljivo je kao dan da cilj nije bio korisnike sve manjom podrškom sve više integrirati u zajednicu, već da silom natjerani provode bijeli štrajk i ni malo se ne trude racionalizirati poslovanje i dalje vrše apsolutno tutorstvo nad korisnicima jer su sve stambene jedinice još uvijek, dakle i nakon pet godina pod 24 satnom podrškom!!?
I tako je ostao centralni “Stančić” i dobili smo još 12 dugoselskih malih “Stančića”, umjesto istinskog organiziranog stanovanja uz podršku u zajednici!
Naime, ovo je samo početak ponovnog klišea slične priče kao i kod prošlog projekta u kojem sam imao prilike sudjelovati, biti s nula kuna svjedok i narušiti si zdravlje pri više-manje rasprčkanih za “Stančić” tričavih 1.500.000,00 kuna. Iz tog projekta koji je bio namijenjen zapošljavanju osoba s intelektualnim teškoćama, između ostalog trebao se je urediti i dnevni centar Jelkovec. Jelkovec se nije uredio!
I tada je iz spomenutog projekta trebala biti opremljena računalna radionica, no korisnici su obučavani na starim doniranim kantama … Projekt je trebao pokrenuti zapošljavanje a sve je završilo – OSNIVANJEM ZADRUGE!? Dakle milijun i po kuna za osnivanje zadruge!?
Kada smo izašli iz tog više nego mučnog projekta ne želeći kao građanska inicijativa autorizirati formu a rezultate staviti pod tepih, poslali smo ministarstvu i HZZO-u dopis na koji nikad nismo dobili odgovor!
I zato sa sigurnošću mogu reći da će i ovaj projekt završiti slično jer se u ime naše djece izvlači ogroman novac a bitnih pomaka jednostavno nema (osim u džepekima) jer nad institucijama kontrola ne postoji!
Da li bi ovoj rupi bilo dovoljno 1000 milijuna nečega da se eventualno nešto promijeni? Ne, ne bi ni onda jer nije problem u novcu, već u glavama, licemjernim ljudima i njihovim zlim navikama ali i o itekako osvetoljubivim veličinama ako im se stane na žulj!
Dakle, sada se OPET zahuktava slična priča ali s “puno većim sadržajem” a koja u suštini za razmetljivi “Stančić” neće predstavljati neki respektabilni iznos za potrošiti!
Dakle, ponovo se izvlače sredstva za uređenje dnevnog centra Jelkovec ali i za druge dc na ime kojih su već dobivana ista a da to nitko niti iz ministarstva, niti iz EU nema ni u peti da prati i kontrolira!
Poštenije bi bilo da EU podijeli novac državnom aparatu u zamjenu za ustupke, nego da to radi na račun naše djece s teškoćama!
Kao otac trideset godišnjeg sina s autizmom i priličnog iskustva sa svijetom oko sebe, odgovorno tvrdim da je poanta ovakvih projekata, naročito u ovoj domeni prvenstveno enormni novac vrtjeti u krugu državnog institucionalnog aparata i nagrađivati isti a za one uništene i odbačene ljude i one druge koji se trude, za njih su tek mrvice koje padnu s gozbenog stola!
Dakle, po običaju najmanje pola novca podijelit će se samo na plaće za izvođenje projekta pa putovanja, prodavanja magle … dok opipljivi i konkretni rezultat mjerit će se ponovo u tragovima!
Nažalost u taj ružni dil uključena su i sredstva EU s kojima naši ljudi ovdje raspolažu, dok EU s računicom žmiri!
Da će se ovo događati vidjelo se je prije više od godinu dana, kada se je u javnosti moglo pročitati koliko teških milijuna EU sprema institucijama da bi se iste transformirale, odnosno provele deinstitucionalizaciju i postale servisi podrške u zajednici!
A od početka deinstitucionalizacije (1997) nikad manje volje za istom od aktualnih hrvatskih vlasti i institucija nije bilo kao danas!
Važno je da je EU upucala ponovno ogromne iznose u rupe bez dna a osjetnih pomaka na ovaj način i dalje neće biti jer su ta sredstva zapravo namijenjena nagrađivanju hrvatske birokracije koja raspolaže državnim resursima i koja vraća ustupke prema EU.
A naša djeca! Što njima?
Dakle, pucamo od licemjerja i forme a zapravo sve vrvi od nedopustivih radnji prema korisnicima, njihovim obiteljima, usvojenoj UN konvenciji o pravima osoba s invaliditetom i kršenju ljudskih prava a koje bi u uređenoj državi odavno bile procesuirane!
No u svemu tome ima i nešto dobro a to je da će 30 mjeseci (valjda) biti za sok i grickalice u dnevnom centru za odrasle, da ih ne moraju sami si donositi (ili plaćati) dok prikraćuju vrijeme u dosadi – uz glavarinu od preko 11.000,00 kuna po osobi mjesečno.
Zaključak:
Dakle, ekipa koja od svih institucija, lokalnih vlasti i državnih tijela uključenih u proces transformacije, kao takva prednjači u opstrukciji deinstitucionalizacije ali i koja se osvećuje nad nedužnim Dugoselcima s intelektualnim teškoćama, nagrađena je od EU s višemilijunskim iznosom.
I dok licemjerna EU podmazuje sestrinsku hrvatsku birokraciju da bi se ista i još nesposobnija množila a ne da bi našoj djeci bilo bolje, očekuju se ustupci koje će platiti ne samo naša bolesna nego i naša zdrava djeca.