28 velj Ukinite “ministarstvo krvi” – uvedite plinske komore
PREKOBROJNI
To je politika STRAVE I UŽASA koju Republika Hrvatska preko resornog ministarstva provodi prema osobama s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama ovoj devastiranoj zemlji!
Smatram da prije svega a u svrhu zaštite elementarnih ljudskih prava i bestijalnog kršenja prioriteta osoba s invaliditetom, Europska unija trenutno treba zaustaviti i revidirati sva financiranja europskih fondova u domeni socijale Ministarstva za demografiju, mlade i socijalnu politiku!
Da, država u kojoj se ljudi s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama kad roditelji onemoćaju doslovno bacaju na cestu poput smeća u maniri jednake kulture!
Ministarstvo u kojem lokalne ekspoziture, gdje socijalni radnici sliježu ramenima i nemaju prijedlog roditeljima u potrebi kuda da smjeste svoje dijete kad dođu do kraja, kada nisu u stanju više brinuti se za njega kao odraslu osobu! Ali zato imaju itekako snage zaleđa i osornosti provoditi i izreći ministrovo NE!
Ili pak solo besramno “uploviti” u projekt koji je u potpunoj suprotnosti s prioritetima i interesima osoba s invaliditetom iz Dugog Sela a u što su vrlo dobro iz prve ruke upoznati! Ali oni će usput bespomoćno žmirkati i napraviti zabrinuto profesionalno lice tipa “nismo mi krivi” a u isto vrijeme najgore psine nam spremati!
Taj isti centar za socijalnu skrb u 32 godine života mog sina, nije poslao niti jednog jedinog svog djelatnika da vidi kako ta obitelj živi i kako se nosi sa svojim teškoćama ali je bez pardona izrekao NE daljnjem životu mog sina! Da sad ne nabrajam g..na dalje …
Dakle, kao sukus gaženja osoba s invaliditetom i zdravog razuma ovdje se konkretno radi o popunjavanju brojčane kvote koju ovo ministarstvo financira a ne o njenom probijanju – ako smo u u ovom ludilu PREKOBROJNIH već dotle stigli!
Tješim se da ova (valjda) i Branimirova domovina nije otišla tako daleko da europskim novcem i pod europskom kapom ciljano provodi “inovativnu” balkansku eugeniku kojom svoje ljude s invaliditetom na ovaj način zapravo eutanizira, dok one “zdrave” raseljava i zamjenjuje, odnosno napućuje poslušnim i siromašnim strancima koji će raditi za bakšiš te (barem zasad) vjerno i bespogovorno služiti, poput korova iznikloj narodnoj eliti!
S obzirom na nesposobnost nacije za reformama i ozbiljnim razvojnim programima te potpunoj ovisnosti o novcu EU, nisam posve siguran da bi “fašizam” prema osobama s invaliditetom usudili se provoditi. Istina, nisu daleko s obzirom na postojeću kontrolu u toj domeni provedenih projekata ali i licemjerno okretanje glave EU zbog vlastitih interesa!
Hladne glave, ovu civilizacijsku sramotu kroz PREKOBROJNE zasad bi ipak definirao patološkom birokracijom napućenom kumovima, rodbinom, kompićima, onima koji su kupili “radno” mjesto ili pak prodali svoje zvanje i još koje kakvim stvorovima, gdje struka i razum pred povampirenim uhljebima ne smiju zucnuti.
Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine …
Ma, koliko je snage potrebno za izdržati današnji dan u ovom svirepom okruženju i ne eksplodirati, kada vam u isti dan poput hijena po prvi puta nakon 32 godine života vašeg sina s teškoćama kućni prag prelazi djelatnik centra “socijalne skrbi” i sudski vještak koje je država “brinući” o mom Branimiru (vraćanje poslovne sposobnosti i poštivajući CRPD) poslala neposredno inkasirati tisuće kuna na njemu! Isti taj dan ista ta države i njezino ministarstvo s njihovom dugoselskom lokalnom ekspoziture do neprepoznatljivosti gazi isti CRPD te primam bezvrijedan dokument kao odbijenicu za financiranjem trajnog smještaja i spasa mog PREKOBROJNOG sina a koji smo sami našli DOK ONI NISU IMALI ŠTO PONUDITI!
Smještaja kojeg smo kao zdvojni roditelji napušteni od kriminalnog sustava, sami uz pomoć dobrih ljudi (izvan dugog sela) uspjeli naći sinu mjesto i novi dom (upola jeftiniji od rastrošnih liblinga ministarstva) ali i kod plemenitih ljudi koji su nam u dramatičnoj obiteljskoj situaciji u zadnja dva mjeseca pomogli više nego dugoselski centar za socijalnu skrb u cijelom Branimirovom životu! Sve ove godine bavili su se isključivo suhoparnom birokracijom totalno neučinkovitog i providnog samozapošljavanja kroz interes što Branimir posjeduje …
Dakle, maske su pale jer nisu korisnici bitni te odbijajući financirati smještaj doslovno ga žele izbaciti na ulicu, čime se pokušava zabiti zadnji čavao u lijes života našeg sina koji je 32 godine proveo u obitelji a koji nam sad pripremaju!
Nisu došli!
Sin nam je u rastrojstvu dan prije prvi puta završio u psihijatrijskoj bolnici Vrapče …
No, još nismo mrtvi …
Ovo nije jedini, niti usamljen primjer! Ovo nije pelin koji iz mene samo izlazi. To je pravilo kojim ministarstvo provodi tihu egzekuciju (ako ćemo finije, eutanaziju) odbijajući financiranje trajnog smještaja osoba s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama te besramno lažu Europskoj uniji! U isto vrijeme na račun ovih pokradenih, uništenih i odbačenih ljudi kriminalno krčme golem novac te iste Europske unije za svoj račun a ne za te ljude i njihove prioritete za koje im se hajdemo otvoreno reći u sustavu fućka!
PREKOBROJNI! Ministarstvo bestijalno ignorira i do dna ponizuje potrebu za smještajem osoba s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama te se čak ne udostoje poslati pisani dokument odbijenice, već telefonski nazovu centar za socijalnu skrb (odhebite to) a oni kao daljnji prenosnici najprimitivnijeg kršenja ljudskih prava, floskulama o tobožnjoj brizi, izmišljaju i šalju vam zapravo jedan bezvrijedan diletantski akt odbijenice na koji ne postoji ni pravo,žalbe, ni pravo prigovora … niti pravni lijek..
Dakle, brižni Branimirovi državni plaćenici, osim što su nam isporučili ministaksko NE, bez da nas pitaju kao da se i u 21. stoljeći radi o paketu, čizmama ili opancima dobro znaju da mjesta nema te bacaju floskule i kroz nasumičnoi popis smještaja nameću nam svoj izbor unatoč spoznaji da nećemo vlastitog sina baciti 200 ili 500 kilometara od njegovog doma!
Da ponovim (kome još nije sjelo), Konvencija o pravima za osobe s invaliditetom na koju se u obiteljskom zakonu gospoda iz ministarstva pozivaju i tezgare europski novac preko naše djece, među prvim svojim člancima izrijekom govori o pravu osobe s invaliditetom na određivanje s kim će živjeti i gdje će živjeti, odnosno obavezu vraćanja ili ostanka tih ljudi u njihovoj domicilnoj sredini.
Ako već ministarstvo vrši mobing na djelatnike prisilom na nelogična i protu pravna postupanja, kršenja ljudskih prava i Konvencije koju je Hrvatska prije 13 godina ratificirala, no lokalni centar za socijalnu skrb dugo selo nije ministarstvo prisililo: Da uđu zajedno s panjanom i gradom dugo selo mimo prioriteta u ciljani ortakluk na projektu sa “stančićem” a kroz koji krčme 20.000.000,00 kuna, dok našu djecu pored svih prioriteta izbacuju primitivno poput vlastite pljuvačke na cestu!
… veliko slovo treba zaslužiti.
Zato dragi roditelji i dalje šutite i kalkulirajte u strahu! Iako zapravo nemate što izgubiti, nastavite mirno gledati da vaša djeca bez budućnosti i dalje budu izvor masnih brada “ljudi” krvavih ruku!
Slučaj samohrane majke iz Sesveta
Samohrana majka koja živi s odraslim sinom s autizmom od djetinjstva ga vodi u Centar za autizam. Pošto je sin u zadnjih dvije godine uslijed agresije dvadesetak puta završio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, ista je podnijela zahtjev Centru za autizam za smještajem sina u stan organiziranog stanovanja uz podršku u Jelkovcu.
Nakon nekog vremena smještaj joj je odobren te socijalna radnica centra podnosi zahtjev ministarstvu za financiranjem smještaja.
Nakon toga stiže (također socijalnoj radnici) TELEFONSKA odbijenica s usmenim obrazloženjem da stanje u obitelji nije alarmantno. Da bi joj sad nakon zadnje agresije i odlaska sina u “Vrapče”, predložili da je smjeste u sigurnu kuću!? Pa, mislim ‘ko je tu lud, kvaran, uhljebljen … gdje je nestao i najmanji nano djelić države?
Dakle, možda u kakvim drugim okolnostima čovjek bi se držao za trbuh da ne pukne od smijeha! Ali ovo su preozbiljne životne drame u kojima se Hrvatske obitelji, ne raseljavaju, već jednostavno eutanaziraju na najgori, primitivan i priprost mirnodopski način!
Ovdje se ne radi samo o zlom sustavu i ljudima koji su se uklopili i bespogovorno ga provode nestručno i svjetlosnu godinu daleko od zvanja za koji su se školovali ili “školovali”!
Ovo je tragedija jednog naroda koja svakodnevno odnosi ljudske živote i razara obitelji, dok se u isto vrijeme bestijalno ove ljude pljačka a da se niti jedna brava ne mora obiti!